Metodologija istraživanja dječjega jezika

U logopediji je odavno jasno da se jezičnim teškoćama ne može pristupati a da se ne znaju obrasci uredna jezično-govornoga razvoja, da se ne mogu oblikovati dobri jezični materijali ne poznajemo li spoznajne i jezične pokazatelje djece i odraslih u razilčitoj kronološkoj dobi. Stoga se dobra jezična terapija i odgovarajući jezični materijali mogu razviti isključivo na psiholingvističkim opisima i normama. Dobri se i djeci prihvatljivi udžbenici i nastavni programi mogu oblikovati samo ako poznajemo djetetove jezične i spoznajne mogućnosti. S obrazovnim se lingvistikom psiholingvistika uspješno susrela u dvogodišnjem projektu “Tempus: Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini”. U sklopu toga projekta teorijski se, ali i praktično, pokazalo kako bi trebalo pristupati djeci u prvom razredu osnovne škole, kakve jezične sadržaje postavljati pred djecu, kakva očekivanja imati od učitelja te kakve je promjene nužno učiniti na svim razinama obrazovnoga sustava, od predškolske do visokoškolske rzaine. Ovaj je projekt samo primjer kako bi se trebale prožimati različite, ali ipak usko povezane discipline i to ne samo teorijski nego i u praksi.