Ljudska moralnost

U ovim tekstovima promišlja se filozofska refleksija o odnosu između čovjeka i njegove moralnosti. Kad je riječ o etici, već je na prvi pogled jasno da je onda riječ i o čovjeku, i ponajprije o njemu. Ali to ipak ne znači da je ljudska moralnost nešto samorazumljivo. Otkuda to da čovjek jest moralan i da mnogi mislioci, primjerice Kant, uključuju moralnost u ono bitno ljudsko, u ono što čovjeka čini čovjekom? Ima dakako i drugih mišljenja, iako ona baš nisu uvjerljiva. Ona se, među ostalim, mogu uprijeti na činjenicu da ljudi jesu i ne-moralni, da čak ima i principijelnih imoralista i amoralista, a da oni ipak jesu ljudi. Otuda se može postaviti pitanje, je li moral tek jedna ljudska opcija ili s moralom stoji stvar kao i s drugim bitnim dimenzijama ljudske zbiljnosti, da naime sa samim mogućnostima ljudskoga opstanka biva podastrta i mogućnost ili, štoviše, nužnost morala. Ali onda preostaje pitanje, kako tko tu mogućnost aktualizira i kakvom tipu moralnosti stremi. Jer moral je uvijek neka aktualnost, nikada nije danost. Otuda proizlaze nedoumice o njegovom prosuđivanju i o moralnoj svijesti kao takvoj. To bi značilo da čovjek kao čovjek uvijek već opstoji u nekom moralnom ‘ambijentu’, ali je pitanje kakve će mu on modalitete dati. Takvo stanje stvari sugerira neku pluralnost morala, u što nas uvjerava i elementarno iskustvo…