Ispisnica

Izbrane pjesme 1958. – 2008. Pjesnički glas proročanstva i molitve, otpora i krika osude dominantni je glas Glumčeve poezije. A važnijeg i bitnijeg od toga u pjesništvu ne može ni biti. Glumac je jedan od posljednjih necerebralnih pjesnika u Hrvatskoj, ”prirodan”, ”normalan” pisac koji ne pripada ni jednoj učenoj koteriji niti je zagovornik bilo koje idejno-teorijske orijentacije. Kao stari pjesnici, pušta svome geniju da formira a potom i izrazi viđenje, preradbu i estetsko oblikovanje životnih dojmova. Ne vrši nasilje nad sobom i svojim jezikom prema očekivanju kritike ili gurua književničkih klanova koji promiču onakva književnoznanstvena, odnosno poetička i teorijska usmjerenja, koja su po volji vladajućim ideološkim nazorima. Ili se tako smatra, u jednoj perfidnoj igri u kojoj je umjetnost skoro nestala. Nikica Mihaljević